Zgrade koje troše malu količinu energije za grijanje (niskoenergetske < 50 kWh/m2 god odnosno energetski razred B ili pasivne < 15 kWh/m2 god - energetski razred A+) osim kvalitetne toplinske izolacije neprozirnih dijelova zgrade i izbjegavanja toplinskih mostova, te kvalitetne izvedbe prozirnih dijelova zgrade (prozori, vrata), moraju udovoljiti i zahtjevu o minimalnoj propusnosti zraka kroz čitavu ovojnicu zgrade. Naime, zrak u zgradi je zagrijan na željenu temperaturu (20 °C) i svako njegovo propuštanje kroz ovojnicu zgrade, znači i direktan gubitak energije.

Interesantno je (Slika 1) uočiti da kroz prozore i vrata 'pobjegne' oko 20% zraka, dok istovremeno kroz spojeve stropova zidova i podova 'pobjegne' čak trećina količine zraka. Preostalih 50% gubitaka zraka se dešava kroz naoko zanemarive detalje (instalacije za vodu, ventilacija u sanitarijama, elektro utičnice ...).

Gubitak, odnosno propuštanje zraka, znači i direktni gubitak energije koju smo prethodno potrošili za grijanje tog istog zraka (Slika 2). Dakle, povećavajući zrakonepropusnost zgrade smanjujemo potrebu za energijom za grijanje.

Iz tog razloga je i definiran način na koji će se vršiti mjerenje odnosno  kontrola zrakonepropusnosti, te dozvoljene granične veličine kojima pojedine vrste građevina moraju udovoljavati.

Unutar zgrade kojoj želimo izmjeriti zrakonepropusnost moramo pomoću ventilatora kojim isisavamo zrak stvoriti podtlak od 50 Pa (Slika 3).

Nakon toga počinjemo mjeriti količinu odnosno volumen zraka (m3) koji tokom  jednog sata prođe kroz taj ventilator. Kvocijent izmjerenog volumena zraka i neto volumena prostorije daje nam podatak o broju izmjena zraka unutar zgrade tokom jednog sata, označava se sa n50 (1/h) i predstavlja podatak o zrakonepropusnosti zgrade.

Samo ispitivanje nazivamo 'Blower door test' (Slika 4). U kombinaciji sa termovizijskom kamerom (Slika 5), možemo vrlo precizno detektirati mjesta propuštanja unutar zgrade, te ih na adekvatan način zabrtviti.

U sljedećoj tabeli su dani podaci o maksimalno dozvoljenim vrijednostima zrakonepropusnosti za pojedine vrste zgrada:

SAINT-GOBAIN

građevinski proizvodi Hrvatska d.o.o.

Ivica Dijanić, dipl. ing.

Osim što može značajno pogoršati energetsku bilancu zgrade, zrakopropusnost ovojnice može biti uzrokom i velikih građevinskih šteta. Naime, sa zrakom iz grijanog prostora u konstrukciju ulazi i vlaga. Kako je izolacijski materijal paropropustan, a ujedno i dobar izolator, to će se unutar njega vlaga iz zraka naglo ohladiti i pretvoriti u kapljice vode. Voda u konstrukciji neminovno znači i pojavu  građevinskih šteta (Slika 6).

U pravilno izvedene konstrukcije prodire veoma mala količina vlage. Uz postignutu zrakonepropusnost n50 od 0,6 (1/h) ta količina iznosi 1 (g/dan/m2). S druge pak strane, ukoliko je konstrukcija zrakopropusna u nju dnevno prodire i nakuplja se značajna količina vlage (Slika 7).

Zrakonepropusnost postižemo postavljanjem parne brane između toplinske izolacije i unutarnje obloge prostora. Izuzetno je važno kvalitetno zalijepiti i zabrtviti sve spojeve parne brane, jer greške u ovom segmentu znače s jedne strane gubitak energije, a istovremeno i dobitak neželjene vlage u konstrukciju. Mjerenja su pokazala da kroz fugu širine 1 mm i dužine 1 m, dnevno u konstrukciju prodire čak do 2,5 litre vode.

Rješenje ovog problema su 'pametne' parne brane, koje se prilagođavaju režimu ljeto/zima i svojim 'otvaranjem' ljeti (sD=0,2 m) i 'zatvaranjem' zimi (sD=5 m) rješavaju problem mogućeg nakupljanja vlage u konstrukcijama.

Zbog visokog stupnja zrakonepropusnosti koja garantira vrlo male toplinske gubitke, sve zgrade građene u skladu sa standardom nisko energetske ili pasivne gradnje, moraju imati kvalitetan ventilacijski sustav (Slika 8) koji u zgradu dovodi svježi i iz nje odvodi istrošeni zrak.

Kako ove zgrade u usporedbi sa današnjom gradnjom troše i do 10 puta manje toplinske energije, ovakav ventilacijski sustav sa kvalitetnim rekuperatorom topline je dovoljan za njihovo grijanje.

Saint-Gobain građevinski proizvodi Hrvatska d.o.o.

DECKEN MONT d.o.o., ovlašteni distributer i izvođač

Tel: 040/391-290 ; 040/391-696 | Mob: 098/908-3367 | Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

• Click to open image! Click to open image!
• Click to open image! Click to open image!
• Click to open image! Click to open image!
•  

S majstorima štednje energije ISOVER-UNIROLL-om, ISOVER-ROLISOLL-om i ISOVER-QUATTRO-om toplinsko-izolacijskim filčevima odmah štedite veliku količinu energije za grijanje. Ta štednja traje čitavog vijeka vaše kuće. Itekako se isplati odmah odlučiti za ekološki ispravnu debljinu izolacije od 30 cm.

Projekt novog zelenog kvarta na Lenišću se nastavlja, te se već gradi i druga koprivnička šparna hiža, za koju se očekuje dovršetak u proljeće 2012.

Koprivničani ovdje ne staju, nego kreću s natječajem i odabirom projektanata i izvođača treće koprivničke šparne hiže te sedam niskoenergetstkih kuća na istoj lokalciji.

POS može biti ne samo cjenovno prihvatljiv, nego i kvalitetom znatno iznad standarda kakav se veže uz taj vid stanogradnje.

U Koprivnici je počelo useljavanje stanara u Šparnu hižu, prvu niskoenergetsku stambenu zgradu razreda A+ izgrađenu u Hrvatskoj, i to još u sklopu Programa društveno poticane stanogradnje (POS). Time je zorno pokazano da POS, prema kojem je u Hrvatskoj već napravljeno više od 5.000 stanova, može biti ne samo cjenovno prihvatljiv, nego i kvalitetom znatno iznad standarda kakav se veže uz taj vid stanogradnje.

POS - odličan model

Oživljavanje POS-a u Koprivnici, koje je zastalo nakon što je prije desetak godina izgrađena zgrada u sklopu tog programa, oživljena je na najbolji mogući način. Sve je počelo prije dvije godine kada je gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Zvonimirom Mršićem odlučila osnovati vlastitu agenciju za stanogradnju APOS, budući da je zaključila kako je POS odličan model i da ga treba nastaviti, ali na višoj razini. Naime, donesena je odluka prema kojoj sve što se gradi mora ubuduće biti ne samo cjenovno pristupačno, već i kvalitetno, odnosno niskoenergetsko.
- POS nudi kreditiranje do 30 godina, od čega se prvih godina kredit otplaćuje komercijalnim bankama. Nakon toga otplata ide prema gradskom i državnom proračunu, i to pod fiksnim uvjetima koji su trenutno puno bolji nego kod ostalih bankarskih kredita, pa otplata stana na kraju ispada puno povoljnija. To znam i iz osobnog primjera jer otplaćujem stambeni kredit u CHF-ima, čija je rata danas 50 posto veća u odnosu na početak - ističe Darko Ledinski, ravnatelj koprivničkog APOS-a, koji dodaje da se POS često poistovjećivao s programom zbrinjavanja socijalnih slučajeva, što je neosnovano jer stanove iz POS imaju pravo kupiti svi građani koji nemaju vlastitu nekretninu.

Pasivno, a u POS-u

Osim ove prednost kod kreditnog zaduživanja u odnosu na kreditiranje ostale stanogradnje, uz POS se često vezala predrasuda da je, iako razmjerno jeftin po kvadratu i kod otplate kredita, isto tako i nekvalitetna gradnja. Koprivnica je to željela demantirati zadavši nemogući cilj, barem kako se nekima tada činilo: u sklopu POS-a napraviti niskoenergetsku zgradu razreda A+, odnosno pasivnu zgradu, dakle najveće moguće energetske razine.
- Izgraditi energetski učinkovitu zgradu u okviru POS-a gdje je cijena limitirana, izgledalo je kao nemoguća misija, budući da je u teoriji gradnja ovakve zgrade 30 do 50 posto skuplja od konvencionalne. Malo nam se tada vjerovalo, ali danas se vidi da je to moguće. Imamo objekt uz čiji ulaz stoji certifikat A+ Instituta Hrvoje Požar, a cijena četvornog metra stana manja je od tisuću eura, ističe Ledinski koji je profesor psihologije, za razliku od ravnatelja sličnih agencija koji su - građevinarci.

Trebaju samo zdrava pamet i iskrene namjere

U nastojanju da bude korektan prema svim investitorima, Grad Koprivnica prodao je APOS komunalno opremljenu građevinsku parcelu za 100 eura po četvornom metru u naselju Lenišće - istok. Tu je krajem prošle godine krenula izgradnja pasivne zgrade POS-a u koju su useljavaju vlasnici 28 stanova nakon 269 dana od početka radova. Stanovi su veličine 40 do 66 kvadratnih metara, a njezini vlasnici ne skrivaju zadovoljstvo kvalitetom projekta.

Ukupna investicija iznosi 11,2 milijuna kuna, od toga na zemljište i infrastrukturu otpada između 10 i 15 posto. U investiciji država i grad sudjeluju s ukupno 30 posto, od čega država s 2,2 milijuna kuna.
- Od početka, dakle projektiranja pa do završetka radova, sve je hrvatska pamet. Projekt je napravila Tehnika projektiranje, a gradila je Tehnika s kooperantima. Zajedno smo uspjeli izgraditi zgradu visoke kvalitete čiji kvadratni metar prodajemo po 7329 kuna, što je danas oko 987 eura. To smo uspjeli dobrim upravljanjem i organizacijom, a tako ćemo i nastaviti na novih šest parcela. Ništa nismo izmislili jer je sve izmišljeno. Samo treba imati zdravu pamet i iskrene namjere te to primijeniti - otkriva tajnu uspjeha ravnatelj APOS-a, koji kao gradska agencija ne posluje s profitom, već joj je osnovna zadaća osigurati kvalitetnu stanogradnju uz pristupačnu cijenu.

Gradnja kuće za svakog je pojedinca velik izazov, ali i velika investicija. Prije samog početka gradnje kuće treba odlučiti o puno stvari: koliko velika će biti kuća, koliko i kakvih će imati prostorija, od kakvih će materijala biti izgrađena, kakvi će biti prozori, kakav krov, kakvo grijanje, hlađenje, izolacija i fasada…, a u posljednje vrijeme i kakvog će kuća biti energetskog standarda – ''obična'', niskoenergetska ili pasivna.

Nazivi niskoenergetska kuća i pasivna kuća ne označavaju direktno način same gradnje kuće, već prvenstveno označavaju potrošnju energije za grijanje. Ovakve se kuće danas grade kako bi se uštedjelo na energiji za grijanje i hlađenje, te preko toga i smanjilo zagađenje okoliša tj. smanjilo ispuštanje CO2 u okolinu. Osim uštede i očuvanja okoliša takvim se načinom gradnje ujedno i povećava ugodnost življenja. U nastavku ćemo definirati pojmove ''obična'', niskoenergetska i pasivna kuća.

''Obična'' kuća

Danas bi se u Hrvatskoj trebale graditi kuće sa prosječno 80 do 100 kWh/m2god. potrebe energije za grijanje. Prema jednostavnom izračunu proizlazi da će takva kuća na grijanje trošiti otprilike 9 lit/m2god. lož ulja, 9 m3/m2god. prirodnog plina ili 18 kg/m2god. drvenih peleta.

Niskoenergetska kuća

Niskoenergetska kuća je kuća koja troši maksimalno 30 kWh/m²god. energije za grijanje. Takve se kuće zovu i ''trolitarske kuće''. Prema jednostavnom izračunu proizlazi da će takva kuća na grijanje trošiti otprilike 3 lit/m²god. lož ulja, 3 m³/m²god. prirodnog plina ili 6 kg/m²god. drvenih peleta. Smanjenje toplinskih gubitaka niskoenergetske kuće ostvaruje se na slijedeće načine:

-  orijentacija kuće na jug

-  odvajanje toplinskih zona kuće (dnevna soba prema jugu, ostave na sjever)

-  kompaktna gradnja

-  vrlo dobra izolacija cijelog oplošja kuće

-  prozori sa 3-slojnim staklom

-  niskotemperaturni sustav grijanja

-  kontrolirana ventilacija prostorija sa rekuperacijom

Kako bi povećali dobitke energije preporuča se:

-  aktivno korištenje sunčeve energije pomoću solarnih toplovodnih kolektora (topla voda) i fotonaponskih kolektora (struja) i

-  pasivno korištenje sunčeve energije preko velikih staklenih ploha okrenutih   na jug.

Pasivna kuća

Pasivna kuća je kuća koja troši maksimalno 15 kWh/m²god. energije za grijanje. Takve se kuće zovu i ''jednolitarske kuće''. Prema jednostavnom izračunu proizlazi da bi takva kuća na grijanje trošila otprilike 1,5 lit/m²god. lož ulja, 1,5 m³/m²god. prirodnog plina ili 3 kg/m²god. drvenih peleta. Ovdje je bitno za naglasiti da pasivne kuće nemaju više potrebe za konvencionalnim sustavom grijanja, nego potrebu za toplinom namiruju preko sofisticiranog sustava ventilacije sa rekuperacijom i dizalicom topline. Osnovne razlike između niskoenergetske i pasivne kuće su:

-  vrlo debela izolacija oplošja kuće

-  kontrolirana ventilacija sa rekuperacijom i mogućnošću dogrijavanja

-  prozori sa 3-slojnim staklom punjenim plinom

-  nepostojanje konvencionalnog sustava grijanja zbog vrlo niskih toplinskih gubitaka

Na slici je prikazana energetska iskaznica sa primjerom pasivne kuće (razred A+). ''Obična'' kuća mogla bi se svrstati u razred C, a danas starije kuće u razrede E ili F.

(cijena lož ulja = 5,19 kn/lit, cijena drvenih peleta = 1,48 kn/kg)

Iz ovog primjera se može zaključiti da se niskoenergetskim i pasivnim standardom mogu ostvariti znatne uštede na budućem grijanju i hlađenju kuće.

Ovdje također moramo naglasiti da se do naziva ''niskoenergetska'' ili ''pasivna'' kuća ne može doći samo ''podebljanjem'' izolacije i zamjenom stolarije. Kod takvih se kuća mora posvetiti puno pažnje prvom koraku - projektiranju – koje kod takvih kuća obavezno mora biti multidisciplinarno, što znači sudjelovanje stručnjaka iz više polja, od arhitekta, strojara, električara do građevinara.

Marko Grđan, dipl.ing.stroj.
Energo Consult
www.energo-consult.hr

Investitor i vlasnik Branko Mihaljev uložio je 2006 god. u gradnju prve pasivne kuće 80.000 €, u što je uključena i cijena parcele, dobivši tako komfornu kuću od 100 četvornih metara, plus 100 kvadrata u potkrovlju, prenosi gradimo.hr. Ukupna cijena gradnje pokazala se 20% višom nego u slučaju klasične gradnje, a nakon isteka perioda amortizacije od 8 godina, postignute uštede trebale bi se pokazati drastičnima. Redizajn za zahtjeve energetske učinkovitosti kuće u Bestovju i energetski standard pasivne kuće napravio je arhitekt Miščević, koji smatra da pasivna kuća postaje glavna smjernica suvremenog energetskog standarda arhitekture i građenja. Pasivna kuća zadovoljava sve ekološke zahtjeve. Priuštivost ovakve gradnje raste, kako zbog male dodatne početne investicije i brze isplativosti s obzirom na razvoj tehnologije, nezaustavljivog porasta cijene energije iz konvencionalnih izvora te poticajnog financiranja i promicanja takve gradnje koji konačno i kod nas dolazi na red.

Na žalost, u sustavu poticaja stanogradnje u Hrvatskoj, za sada ne postoje direktni poticaji za izgradnju ovakvih niti sličnih objekata. Hvale vrijedne inicijative gradova kao što je Ivanić Grad, koji je odričući se komunalnih doprinosa poticao niskoenergetsku gradnju na svojem području, za sada su usamljen primjer i ovise samo o vizionarstvu i financijskoj snazi pojedinih gradova.

Komentari (5)